UGOVORI USLUGE:

  • sačinjavanje ugovora;
  • analiza ugovora;
  • registracija ugovora;
  • participiranje u postupcima solemnizacije ugovora;
  • saradnja sa notarskim kancelarijama u Crnoj Gori;
  • ostvarivanje prava iz ugovora pred sudovima i drugim nadležnim organima.

RELEVANTNE ZAKONSKE ODREDBE KOJE SE TIČU UGOVORA

ZAKLjUČIVANjE UGOVORA
I. SAGLASNOST VOLjA
Kad je ugovor zaključen
Član 19
Ugovor je zaključen kad su se ugovorne strane saglasile o bitnim sastojcima
ugovora.
Obavezno zaključenje i obavezna sadržina ugovora
Član 20
(1) Ako je neko po zakonu obavezan da zaključi ugovor, zainteresovano lice može
zahtijevati da se takav ugovor bez odlaganja zaključi.
(2) Odredbe propisa kojima se, djelimično ili u cjelini, određuje sadržina ugovora
sastavni su djelovi tih ugovora, upotpunjavaju ih ili stupaju na mjesto ugovornih
odredaba koje nijesu u saglasnosti sa njima.
Izjava volje
Član 21
(1) Volja za zaključenje ugovora može se izjaviti riječima, uobičajenim znacima ili
drugim ponašanjem iz koga se sa sigurnošću može zaključiti o njenom postojanju.
(2) Izjava volje mora da bude učinjena slobodno i ozbiljno.
Dozvola i odobrenje
Član 22
(1) Kad je za zaključenje ugovora potrebna saglasnost trećeg lica, ova saglasnost
može biti data prije zaključenja ugovora, kao dozvola, ili poslije njegovog
zaključenja, kao odobrenje, ako zakonom nije propisano što drugo.
(2) Dozvola, odnosno odobrenje moraju biti dati u obliku propisanom za ugovore
za čije se zaključenje daju.
Pregovori
Član 23
(1) Pregovori koji prethode zaključenju ugovora ne obavezuju i svaka ih strana
može prekinuti kad god hoće.
(2) Strana koja je vodila pregovore bez namjere da zaključi ugovor odgovara za
štetu nastalu vođenjem pregovora.
(3) Strana koja je vodila pregovore u namjeri da zaključi ugovor, pa odustane od te
namjere bez osnovanog razloga i time drugoj strani prouzrokuje štetu, odgovara za
štetu.
(4) Ako se drukčije ne sporazumiju, svaka strana snosi svoje troškove oko priprema
za zaključenje ugovora, a zajedničke troškove snose na jednake djelove.
(5) Ako je jedna strana u pregovorima dala drugoj strani povjerljiva obavještenja ili
joj omogućila da dođe do njih, druga ih strana, ako nije drukčije ugovoreno, ne smije
učiniti dostupnim trećim licima niti ih koristiti za svoje interese, bez obzira da li je
naknadno ugovor zaključen ili nije.
(6) Odgovornost za povredu obaveze iz stava 5 ovog člana može se sastojati u
naknadi prouzrokovane štete i predaje oštećenom koristi koju je štetnik tom povredom
ostvario.
Vrijeme i mjesto zaključenja ugovora
Član 24
(1) Ugovor je zaključen onog časa kad ponudilac primi izjavu ponuđenog da
prihvata ponudu.
(2) Smatra se da je ugovor zaključen u mjestu u kome je ponudilac imao svoje
sjedište, odnosno prebivalište u trenutku kad je učinio ponudu.
Ponuda
Član 25
(1) Ponuda je predlog za zaključenje ugovora učinjen određenom licu, koji sadrži
sve bitne sastojke ugovora tako da bi se njegovim prihvatanjem mogao zaključiti
ugovor.
(2) Ako su ugovorne strane poslije postignute saglasnosti o bitnim sastojcima
ugovora ostavile neke sporedne tačke za docnije, ugovor se smatra zaključenim, a
sporedne tačke, ako sami ugovornici ne postignu saglasnost o njima, urediće sud
vodeći računa o prethodnim pregovorima, utvrđenoj praksi između ugovornih strana i
običajima.
Opšta ponuda
Član 26
Predlog za zaključenje ugovora učinjen neodređenom broju lica, koji sadrži bitne
sastojke ugovora čijem je zaključenju namijenjen, važi kao ponuda, ukoliko drukčije
ne proizlazi iz okolnosti slučaja ili običaja.
Izlaganje robe
Član 27
Izlaganje robe sa označenjem cijene smatra se kao ponuda, ukoliko drukčije ne
proizlazi iz okolnosti slučaja ili običaja.
Slanje kataloga i oglasa
Član 28
(1) Slanje kataloga, cjenovnika, tarifa i drugih obavještenja, kao i oglasi učinjeni
putem medija, letaka ili na koji drugi način, ne predstavljaju ponudu za zaključenje
ugovora, nego samo poziv da se učini ponuda pod objavljenim uslovima.
(2) Pošiljalac takvih poziva odgovara za štetu, koju bi pretrpio ponudilac, ako bez
osnovanog razloga nije prihvatio njegovu ponudu.
Dejstvo ponude
Član 29
(1) Ponudilac je vezan ponudom izuzev ako je svoju obavezu da održi ponudu
isključio, ili ako to isključenje proizlazi iz okolnosti posla.
(2) Ponuda se može opozvati samo ako je ponuđeni primio opoziv prije prijema
ponude ili istovremeno sa njom.
Rok za obaveznost ponude
Član 30
(1) Ponuda u kojoj je određen rok za njeno prihvatanje obavezuje ponudioca do
isteka tog roka.
(2) Ako je ponudilac u pismu ili telegramu odredio rok za prihvatanje, smatraće se
da je taj rok počeo teći od datuma označenog u pismu, odnosno od dana kad je
telegram predat pošti.
(3) U slučaju da pismo nije datirano, rok za prihvatanje ponude teče od dana kad je
pismo predato pošti.
(4) Ponuda učinjena odsutnom licu, u kojoj nije određen rok za prihvatanje, vezuje
ponudioca za vrijeme koje je redovno potrebno da ponuda stigne ponuđenom, da je
ovaj razmotri, o njoj odluči i da odgovor o prihvatanju stigne ponudiocu.
Forma ponude
Član 31
(1) Ponuda ugovora za čije zaključenje zakon zahtijeva posebnu formu obavezuje
ponudioca samo ako je učinjena u toj formi.
(2) Propisi o formi važe i za prihvatanje ponude.
Ponuda neovlašćenog lica
Član 32
(1) Pisana ponuda obavezuje ponudioca iako je nije potpisalo ovlašćeno lice, samo
u slučaju: ako je ponuda sačinjena na hartiji sa odštampanim ili utisnutim oznakama
ponudioca, kojom se on u svom poslovanju služi; ako je ponuda snabdjevena pečatom
ili štambiljem ponudioca i potpisana na uobičajeni način; ako se ponuda odnosi na
posao kojim se ponudilac redovno bavi i ne prelazi obim njegovog normalnog
poslovanja i ako ponuđeni nije znao da je ponudu potpisalo neovlašćeno lice.
(2) Propisi o formi važe i za prihvatanje ponude.
Potvrda ponude učinjene telefonom ili telegramom
Član 33
(1) Ponudilac mora ponudu datu telefonom ili telegramom potvrditi ponuđenom
preporučenim pismom najkasnije sljedećeg radnog dana.
(2) Izostanak pisane potvrde ne utiče na valjanost ugovora zaključenog telefonom
ili slanjem telegrama, ali strana koja nije dala potvrdu odgovara drugoj strani za
prozrokovanu štetu.
(3) Odredbe st. 1 i 2 ovog člana važe i za prihvatanje ponude.
Prihvatanje ponude
Član 34
(1) Ponuda je prihvaćena kad ponudilac primi izjavu ponuđenog da prihvata
ponudu.
(2) Ponuda je prihvaćena i kad ponuđeni pošalje stvar ili plati cijenu, kao i kad
učini neku drugu radnju koja se, na osnovu ponude, prakse utvrđene između
zainteresovanih strana ili običaja, može smatrati kao izjava o prihvatanju.
(3) Prihvatanje se može opozvati ako ponudilac primi izjavu o opozivanju prije
izjave o prihvatanju ili istovremeno sa njom.
Prihvatanje neposredne ponude
Član 35
(1) Ponuda učinjena prisutnom licu smatra se odbijenom ako nije prihvaćena bez
odlaganja, izuzev ako iz okolnosti proizlazi da ponuđenom pripada izvjestan rok za
razmišljanje.
(2) Ponuda učinjena telefonom, ili neposrednom radio-vezom smatra se kao ponuda
prisutnom licu.
(3) Ponuda učinjena telefaksom ne smatra se ponudom učinjenom prisutnom licu.
Prihvatanje ponude s predlogom da se izmijeni
Član 36
(1) Ako ponuđeni izjavi da prihvata ponudu i istovremeno predloži da se ona u
nečemu izmijeni ili dopuni, smatra se da je ponudu odbio i da je sa svoje strane učinio
drugu ponudu svom ranijem ponudiocu.
(2) Odgovor na ponudu, kojom se ponuda prihvata, ali sa dopunama ili izmjenama
koje je bitnije ne mijenjaju, znači prihvatanje, osim ako ponudilac odmah ne
prigovori.
(3) Ako tako ne postupi, ugovor će se zaključiti u skladu sa sadržinom izmjena koje
su navedene u izjavi o prihvatanju.
(4) Smatra se da se bitno mijenja ponuda kad se dopune ili izmjene odnose na
cijenu, plaćanje, kvalitet ili količinu robe, mjesto i vrijeme isporuke, obim
odgovornosti jedne strane u odnosu na drugu.
Ćutanje ponuđenog
Član 37
(1) Ćutanje ponuđenog ne znači prihvatanje ponude.
(2) Nema dejstva odredba u ponudi da će se ćutanje ponuđenog ili neko drugo
njegovo propuštanje smatrati kao prihvatanje (ako ne odbije ponudu u određenom
roku, ili ako poslatu stvar o kojoj mu se nudi ugovor ne vrati u određenom roku i sl.).
(3) Kad je ponuđeni u stalnoj poslovnoj vezi s ponudiocem u pogledu određene
robe, smatra se da je prihvatio ponudu koja se odnosi na takvu robu, ako je nije
odmah ili u ostavljenom roku odbio.
(4) Lice koje se ponudilo drugom da izvršava njegove naloge za obavljanje
određenih poslova, kao i lice u čiju poslovnu djelatnost spada vršenje takvih naloga,
dužno je da izvrši dobijeni nalog ako ga nije odmah odbilo.
(5) Ako u slučaju iz stava 4 ovog člana ponuda, odnosno nalog nije odbijen, smatra
se da je ugovor zaključen u trenutku kad je ponuda, odnosno nalog stigao ponuđenom.
Zadocnjelo prihvatanje i zadocnjelo dostavljanje izjave o prihvatanju
Član 38
(1) Prihvatanje ponude izvršeno sa zadocnjenjem smatra se kao nova ponuda od
strane ponuđenog.
(2) Ako je izjava o prihvatanju, koja je učinjena blagovremeno, stigla ponudiocu
poslije isteka roka za prihvatanje, a ponudilac je znao ili je mogao znati da je izjava
otposlata blagovremeno, ugovor je zaključen.
(3) Ugovor nije zaključen ako ponudilac odmah, a najkasnije prvog idućeg radnog
dana po prijemu izjave, ili i prije prijema izjave, a po isteku roka za prihvatanje
ponude, izvijesti ponuđenog da se zbog zakašnjenja ne smatra vezan svojom
ponudom.
Smrt ili nesposobnost jedne strane
Član 39
Ponuda ne gubi dejstvo ako je smrt ili nesposobnost jedne strane nastupila prije
njenog prihvatanja, izuzev ako suprotno proizilazi iz namjere strana, običaja ili
prirode posla.
Predugovor
Član 40
(1) Predugovor je takav ugovor kojim se preuzima obaveza da se docnije zaključi
drugi, glavni ugovor.
(2) Propisi o formi glavnog ugovora važe i za predugovor, ako je propisana forma
uslov punovažnosti ugovora.
(3) Predugovor obavezuje ako sadrži bitne sastojke glavnog ugovora.
(4) Na zahtjev zainteresovane strane sud će naložiti drugoj strani koja odbija da
pristupi zaključenju glavnog ugovora da to uradi u roku koji će joj odrediti.
(5) Zaključenje glavnog ugovora može se zahtijevati u roku od šest mjeseci od
isteka roka predviđenog za njegovo zaključenje, a ako taj rok nije predviđen, onda od
dana kad je prema prirodi posla i okolnostima ugovor trebalo da bude zaključen.
(6) Predugovor ne obavezuje ako su se okolnosti od njegovog zaključenja toliko
izmijenile da ne bi bio ni zaključen da su takve okolnosti postojale u to vrijeme.
II. PREDMET
Sadržaj predmeta ugovorne obaveze
Član 41
(1) Ugovorna obaveza može se sastojati u davanju, činjenju, nečinjenju ili trpljenju.
(2) Ugovorna obaveza mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva.
Ništavost ugovora zbog predmeta
Član 42
Kad je predmet obaveze nemoguć, nedopušten, neodređen ili neodrediv, ugovor je
ništav.
Naknadna mogućnost
Član 43
Ugovor zaključen pod odložnim uslovom ili rokom punovažan je ako je predmet
obaveze koji je u početku bio nemoguć postao moguć prije ostvarenja uslova ili isteka
roka.
Nedopuštenost predmeta obaveze
Član 44
Predmet obaveze je nedopušten ako je suprotan prinudnim propisima ili moralu
društva.
Odredivost predmeta obaveze
Član 45
(1) Predmet obaveze je odrediv ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može
odrediti ili su strane ostavile trećem licu da ga odredi.
(2) Ako to treće lice neće ili ne može da odredi predmet obaveze, ugovor je ništav.
III. OSNOV
Dopušten osnov
Član 46
(1) Svaka ugovorna obaveza mora imati dopušten osnov.
(2) Osnov je nedopušten ako je suprotan prinudnim propisima ili moralu društva.
(3) Pretpostavlja se da obaveza ima osnov iako nije izražen.
Ništavost ugovora zbog osnova
Član 47
Ako osnov ne postoji ili je nedopušten, ugovor je ništav.
Pobude za zaključenje ugovora
Član 48
(1) Pobude iz kojih je ugovor zaključen ne utiču na njegovu punovažnost.
(2) Ako je nedopuštena pobuda bitno uticala na odluku jedne ugovorne strane da
zaključi ugovor i ako je to druga ugovorna strana znala ili je morala znati, ugovor će
biti bez dejstva.
(3) Ugovor bez naknade nema pravno dejstvo i kad jedna ugovorna strana nije
znala da je nedopuštena pobuda bitno uticala na odluku druge ugovorne strane.
IV. SPOSOBNOST
Ugovor poslovno nesposobnog lica
Član 49
(1) Za zaključenje punovažnog ugovora potrebno je da ugovorna strana ima
poslovnu sposobnost koja se traži za zaključenje tog ugovora.
(2) Ograničeno poslovno sposobno lice može, bez odobrenja svog zakonskog
zastupnika, zaključivati samo one ugovore čije mu je zaključivanje zakonom
dozvoljeno.
(3) Ostali ugovori tih lica ako su zaključeni bez odobrenja zakonskog zastupnika
rušljivi su, ali mogu biti osnaženi njegovim naknadnim odobrenjem.
Pravo saugovarača poslovno nesposobnog lica
Član 50
(1) Saugovarač poslovno nesposobnog lica koji nije znao za njegovu poslovnu
nesposobnost može odustati od ugovora koji je zaključio sa njim bez odobrenja
njegovog zakonskog zastupnika.
(2) Pravo iz stava 1 ovog člana ima i saugovarač poslovno nesposobnog lica koji je
znao za njegovu poslovnu nesposobnost, ali je bio prevaren od njega da ima
odobrenje svog zakonskog zastupnika.
(3) Pravo iz st. 1 i 2 ovog člana gasi se po isteku 30 dana od saznanja za poslovnu
nesposobnost druge strane, odnosno za odsustvo odobrenja zakonskog zastupnika, ali
i ranije ako zakonski zastupnik bude odobrio ugovor prije nego što taj rok istekne.
Pozivanje zakonskog zastupnika da se izjasni
Član 51
(1) Saugovarač poslovno nesposobnog lica koji je zaključio ugovor sa njim bez
odobrenja njegovog zakonskog zastupnika može pozvati zakonskog zastupnika da se
izjasni da li odobrava taj ugovor.
(2) Ako se zakonski zastupnik ne izjasni u roku od 30 dana od dostavljanja poziva
da ugovor odobrava, smatraće se da je odbio da da odobrenje.
Kad ugovornik stekne poslovnu sposobnost poslije zaključenja ugovora
Član 52
Poslovno sposobno lice može zahtijevati da se poništi ugovor koji je bez potrebnog
odobrenja zaključilo za vrijeme svoje ograničene poslovne sposobnosti samo ako je
tužbu podnijelo u roku od tri mjeseca od dana sticanja potpune poslovne sposobnosti.
V. MANE VOLjE
Prijetnja i prinuda
Član 53
(1) Ako je ugovorna strana ili neko treći nedopuštenom prijetnjom izazvao
opravdani strah kod druge strane koja je zbog toga zaključila ugovor, druga strana
može tražiti da se ugovor poništi.
(2) Strah se smatra opravdanim ako se iz okolnosti vidi da je ozbiljnom opasnošću
ugrožen život, tijelo ili drugo značajno dobro ugovorne strane ili trećeg lica.
(3) Ništav je ugovor zaključen upotrebom sile prema drugoj ugovornoj strani.
Bitna zabluda
Član 54
(1) Zabluda je bitna ako se odnosi na bitna svojstva predmeta, na lice sa kojim se
zaključuje ugovor ako se zaključuje s obzirom na to lice, kao i na okolnosti koje se po
običajima u prometu ili po namjeri stranaka smatraju odlučnim, a strana koja je u
zabludi ne bi inače zaključila ugovor takve sadržine.
(2) Strana koja je u zabludi može tražiti poništaj ugovora zbog bitne zablude, osim
ako pri zaključenju ugovora nije postupala s pažnjom koja se u prometu zahtijeva.
(3) U slučaju poništaja ugovora zbog zablude, druga savjesna strana ima pravo da
traži naknadu pretrpljene štete bez obzira na to što strana koja je u zabludi nije kriva
za svoju zabludu.
(4) Strana koja je u zabludi ne može se na nju pozivati ako je druga strana spremna
da izvrši ugovor kao da zablude nije bilo.
Zabluda o pobudi kod ugovora bez naknade
Član 55
Kod ugovora bez naknade bitnom zabludom se smatra i zabluda o pobudi koja je
bila odlučna za preuzimanje obaveze.
Nesporazum
Član 56
Kad strane vjeruju da su saglasne, a u stvari među njima postoji nesporazum o
prirodi ugovora ili o osnovu ili o predmetu obaveze, ugovor ne nastaje.
Posredna izjava
Član 57
Zabluda lica preko koga je strana izjavila svoju volju smatra se isto kao i zabluda u
vlastitom izjavljivanju volje.
Prevara
Član 58
(1) Ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi u
namjeri da je time navede na zaključenje ugovora, druga strana može zahtijevati
poništaj ugovora i onda kada zabluda nije bitna.
(2) Strana koja je zaključila ugovor pod prevarom ima pravo da zahtijeva naknadu
pretrpljene štete.
(3) Ako je prevaru učinilo treće lice, prevara utiče na sam ugovor ako je druga
ugovorna strana u vrijeme zaključenja ugovora znala ili morala znati za prevaru.
(4) Ugovor bez naknade može se poništiti i kad je prevaru učinilo treće lice, bez
obzira na to da li je druga ugovorna strana u vrijeme zaključenja ugovora znala ili
morala znati za prevaru.
Prividan ugovor
Član 59
(1) Prividan ugovor nema dejstva među ugovornim stranama.
(2) Ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi važi ako su ispunjeni
uslovi za njegovu pravnu valjanost.
(3) Prividnost ugovora ne može se isticati prema trećem savjesnom licu.
VI. FORMA UGOVORA
Neformalnost ugovora
Član 60
(1) Zaključenje ugovora ne podliježe nikakvoj formi, osim ako je zakonom drukčije
određeno.
(2) Zahtjev zakona da ugovor bude zaključen u određenoj formi važi i za sve
docnije izmjene ili dopune ugovora.
(3) Punovažne su docnije usmene dopune o sporednim tačkama o kojima u
formalnom ugovoru nije ništa rečeno ukoliko to nije protivno cilju radi koga je forma
propisana.
(4) Punovažne su i docnije usmene pogodbe kojima se smanjuju ili olakšavaju
obaveze jedne ili druge strane, ako je posebna forma propisana samo u interesu
ugovornih strana.
Forma ugovora o prenosu nepokretnosti
Član 61
Ugovor na osnovu kojeg se prenosi pravo svojine na nepokretnosti ili se
ustanovljava neko drugo stvarno pravo na nepokretnosti mora biti zaključen u pisanoj
formi i ovjeren u skladu sa propisima.
Raskidanje formalnih ugovora
Član 62
Formalni ugovori mogu biti raskinuti neformalnim sporazumom, izuzev ako je za
određeni slučaj zakonom predviđeno što drugo, ili ako cilj zbog koga je propisana
forma za zaključenje ugovora zahtijeva da raskidanje ugovora bude obavljeno u istoj
formi.
Ugovorena forma
Član 63
(1) Ugovorne strane mogu se sporazumjeti da posebna forma bude uslov
punovažnosti njihovog ugovora.
(2) Ugovor za čije je zaključenje ugovorena posebna forma može biti raskinut,
dopunjen ili na drugi način izmijenjen i neformalnim sporazumom.
(3) Ako su ugovorne strane predvidjele posebnu formu samo da osiguraju dokaz
svoga ugovora, ili da postignu što drugo, ugovor je zaključen kad je postignuta
saglasnost o njegovoj sadržini, a za ugovornike je u isto vrijeme nastala obaveza da
ugovoru daju predviđenu formu.
Sankcija nedostatka potrebne forme
Član 64
(1) Ugovor koji nije zaključen u propisanoj formi nema pravno dejstvo ukoliko iz
cilja propisa kojim je određena forma ne proizlazi što drugo.
(2) Ugovor koji nije zaključen u ugovorenoj formi nema pravno dejstvo ukoliko su
stranke punovažnost ugovora uslovile posebnom formom.
Pretpostavka potpunosti isprave
Član 65
(1) Ako je ugovor zaključen u posebnoj formi, na osnovu zakona ili po volji
stranaka, važi samo ono što je u toj formi izraženo.
(2) Punovažne su istovremene usmene pogodbe o sporednim tačkama o kojima u
formalnom ugovoru nije ništa rečeno, ukoliko nijesu u suprotnosti sa njegovom
sadržinom ili ako nijesu protivne cilju zbog koga je forma propisana.
(3) Punovažne su i istovremene usmene pogodbe kojima se smanjuju ili olakšavaju
obaveze jedne ili obje strane ako je posebna forma propisana samo u interesu
ugovornih strana.
Sastavljanje isprave
Član 66
(1) Kad je za zaključenje ugovora potrebno sastaviti ispravu, ugovor je zaključen
kad ispravu potpišu sva lica koja se njim obavezuju.
(2) Ugovorna strana koja ne zna pisati staviće na ispravu rukoznak ovjeren od dva
svjedoka, notara ili od suda, odnosno drugog nadležnog organa.
(3) Za zaključenje dvostrano obaveznog ugovora dovoljno je da obje strane potpišu
jednu ispravu ili da svaka od strana potpiše primjerak isprave namijenjen drugoj
strani.
(4) Zahtjev pisane forme je ispunjen ako strane izmijenjaju pisma ili se sporazumiju
pomoću drugog sredstva koje omogućava da se sa izvjesnošću utvrde sadržina i
davalac izjave.
Zaključenje ugovora elektronskim putem
Član 67
(1) Ugovor je zaključen elektronskim putem kad su se strane saglasile o bitnim
elementima.
(2) Ponuda učinjena elektronskim putem smatra se ponudom prisutnom licu, ako se
u konkretnom slučaju može na izjavu odmah dati protivizjava.
(3) Upotreba elektronskog potpisa prilikom zaključenja ugovora uređuje se
posebnim propisima.
Kad je izvršen ugovor kome nedostaje forma
Član 68
Ugovor za čije se zaključenje zahtijeva pisana forma smatra se punovažnim iako
nije zaključen u toj formi ako su ugovorne strane izvršile, u cjelini ili u pretežnom
djelu, obaveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja zbog koga je forma propisana
očigledno ne proizlazi što drugo.
VII. USLOV I NALOG
Uslovi i njihovo dejstvo
Član 69
(1) Ugovor je zaključen pod uslovom ako njegov nastanak ili prestanak zavisi od
neizvjesne činjenice.
(2) Ako je zaključen pod odložnim uslovom pa se uslov ispuni, ugovor djeluje od
trenutka njegovog zaključenja, osim ako iz zakona, prirode posla ili volje strana ne
proističe nešto drugo.
(3) Ako je zaključen pod raskidnim uslovom, ugovor prestaje da važi kad se uslov
ispuni.
(4) Smatra se da je uslov ostvaren ako njegovo ostvarenje, protivno načelu
savjesnosti i poštenja, spriječi strana na čiji je teret određen, a smatra se da nije
ostvaren ako njegovo ostvarenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, prouzrokuje
strana u čiju je korist određen.
Nedopušten ili nemoguć uslov
Član 70
(1) Ništav je ugovor u kome je postavljen odložni ili raskidni uslov suprotan
prinudnim propisima ili moralu društva.
(2) Ugovor zaključen pod nemogućim odložnim uslovom je ništav, a nemoguć
raskidni uslov smatra se nepostojećim.
Obezbjeđenje uslovnog prava
Član 71
Ako je ugovor zaključen pod odložnim uslovom, povjerilac čije je pravo uslovljeno
može zahtijevati odgovarajuće obezbjeđenje tog prava ako je njegovo ostvarenje
ugroženo.
Nalog (teret)
Član 72
(1) Ako je bezteretni ugovor zaključen uz nalog, pa primalac koristi ne ispuni
nalog, druga strana može zahtijevati ispunjenje naloga ili raskid ugovora.
(2) Neispunjenje naloga kod pravnog posla za slučaj smrti ima dejstvo ispunjenja
raskidnog uslova.
VIII. ROK
Računanje vremena
Član 73
(1) Rok određen u danima počinje teći prvog dana poslije događaja od koga se rok
računa, a završava se istekom poslednjeg dana roka.
(2) Rok određen u nedjeljama, mjesecima ili godinama završava se onog dana koji
se po imenu i broju poklapa sa danom nastanka događaja od koga rok počinje da teče,
a ako takvog dana nema u poslednjem mjesecu, kraj roka pada na poslednji dan tog
mjeseca.
(3) Ako poslednji dan roka pada u dan kada je zakonom određeno da se ne radi, kao
poslednji dan roka računa se sljedeći radni dan.
(4) Početak mjeseca označava prvi dan u mjesecu, sredina - 15-ti , a kraj -
posljednji dan u mjesecu, ako što drugo ne proizilazi iz namjere stranaka ili iz prirode
ugovornog odnosa.
Primjena pravila o uslovu
Član 74
Kad dejstvo ugovora počinje od određenog vremena, shodno se primjenjuju pravila
o odložnom uslovu, a kad ugovor prestaje da važi po isteku određenog roka, shodno
se primjenjuju pravila o raskidnom uslovu.
IX. KAPARA I ODUSTANICA
1. Kapara
Vraćanje i uračunavanje kapare
Član 75
(1) Ako je u trenutku zaključenja ugovora jedna strana dala drugoj izvjestan iznos
novca ili izvjesnu količinu drugih zamjenljivih stvari kao znak da je ugovor zaključen
(kapara), ugovor se smatra zaključenim kad je kapara data, ako nije što drugo
ugovoreno.
(2) U slučaju ispunjenja ugovora, kapara se mora vratiti ili uračunati u ispunjenje
obaveze.
(3) Ako što drugo nije ugovoreno, strana koja je dala kaparu ne može odustati od
ugovora ostavljajući kaparu drugoj strani, niti to može učiniti druga strana vraćanjem
udvojene kapare.
Neizvršenje ugovora
Član 76
(1) Ako je za neizvršenje ugovora odgovorna strana koja je dala kaparu, druga
strana može po svom izboru tražiti izvršenje ugovora, ako je to još moguće ili tražiti
naknadu štete, a kaparu uračunati u naknadu ili vratiti ili se zadovoljiti primljenom
kaparom.
(2) Ako je za neizvršenje ugovora odgovorna strana koja je primila kaparu, druga
strana može, po svom izboru, tražiti izvršenje ugovora, ako je to još moguće, ili tražiti
naknadu štete i vraćanje kapare, ili tražiti vraćanje udvojene kapare.
(3) U svakom slučaju, kad druga strana traži izvršenje ugovora, ona ima pravo i na
naknadu štete koju trpi zbog zadocnjenja.
(4) Sud može na zahtjev zainteresovane strane smanjiti pretjerano veliku kaparu.
U slučaju djelimičnog ispunjenja obaveze
Član 77
(1) U slučaju djelimičnog ispunjenja obaveze, povjerilac ne može zadržati kaparu,
nego može tražiti ispunjenje ostatka obaveze i naknadu štete zbog zadocnjenja, ili
tražiti naknadu štete zbog nepotpunog ispunjenja, ali se u oba slučaja kapara
uračunava u naknadu.
(2) Ako povjerilac raskine ugovor i vrati ono što je primio kao djelimično
ispunjenje, on može birati između ostalih zahtjeva koji pripadaju jednoj strani kad je
ugovor ostao neizvršen krivicom druge.
2. Odustanica
Uloga odustanice
Član 78
(1) Sporazumom ugovornih strana može se ovlastiti jedna ili svaka strana da
odustane od ugovora davanjem odustanice.
(2) Kad strana u čiju je korist ugovorena odustanica izjavi drugoj strani da će dati
odustanicu, ona više ne može zahtijevati izvršenje ugovora.
(3) Strana ovlašćena da odustane dužna je dati odustanicu istovremeno sa izjavom o
odustajanju.
(4) Ako ugovorne strane nijesu odredile rok do koga ovlašćena strana može
odustati od ugovora, ona to može učiniti sve dok ne protekne rok određen za
ispunjenje njene obaveze.
(5) Pravo odustajanja od ugovora prestaje i kad strana u čiju je korist ugovoreno
počne ispunjavati svoje obaveze iz tog ugovora ili primati ispunjenje od druge strane.
Kapara kao odustanica
Član 79
(1) Kad je uz kaparu ugovoreno pravo da se odustane od ugovora, kapara se smatra
kao odustanica i svaka strana može odustati od ugovora.
(2) Ako odustane strana koja je dala kaparu, gubi je, a ako odustane strana koja je
kaparu primila, udvojenu je vraća.
Odsjek 2.
ZASTUPANjE
I. O ZASTUPANjU UOPŠTE
Mogućnost zastupanja
Član 80
(1) Ugovor kao i drugi pravni posao može se preduzeti i preko zastupnika.
(2) Ovlašćenje za zastupanje zasniva se na zakonu, opštem aktu pravnog lica, aktu
nadležnog organa ili na izjavi volje zastupanog (punomoćje).
Dejstva zastupanja
Član 81
(1) Ugovor koji zaključi zastupnik u ime zastupanog lica i u granicama svojih
ovlašćenja obavezuje neposredno zastupanog i drugu ugovornu stranu.
(2) Pod istim uslovima i ostali pravni poslovi zastupnikovi proizvode pravno
dejstvo neposredno prema zastupanom licu.
(3) Zastupnik je dužan da obavijesti drugu stranu da istupa u ime zastupanog, ali i
kad on to ne uradi ugovor proizvodi pravno dejstvo za zastupanog i drugu stranu, ako
je ova znala ili je iz okolnosti mogla zaključiti da on istupa kao zastupnik.
Prenošenje ovlašćenja
Član 82
(1) Zastupnik ne može prenijeti svoja ovlašćenja na drugog, izuzev kad mu je to
dozvoljeno zakonom ili ugovorom.
(2) Izuzetno, on to može učiniti ako je spriječen okolnostima da posao lično obavi,
a interesi zastupanog zahtijevaju neodložno preduzimanje pravnog posla.
Prekoračenje granica ovlašćenja
Član 83
(1) Kad zastupnik prekorači granice ovlašćenja, zastupani je u obavezi samo
ukoliko odobri prekoračenje.
(2) Ako zastupani ne odobri ugovor u roku koji je redovno potreban da se ugovor
takve vrste razmotri i ocijeni, smatraće se da je odobrenje odbijeno.
(3) Odobrenje iz stava 2 ovog člana ima povratno dejstvo, ako strane ne odrede
drukčije.
(4) Ako druga strana nije znala niti morala znati za prekoračenje ovlašćenja, može
odmah po saznanju za prekoračenje, ne čekajući da se zastupani o ugovoru izjasni,
izjaviti da se ne smatra ugovorom vezana.
(5) Ako zastupani odbije odobrenje, zastupnik i zastupani su solidarno odgovorni
za štetu koju je druga strana pretrpjela, ako ona nije znala niti je morala znati za
prekoračenje ovlašćenja.
Zaključenje ugovora od strane neovlašćenog lica
Član 84
(1) Ugovor koji neko lice zaključi kao punomoćnik u ime drugoga bez njegovog
ovlašćenja obavezuje neovlašćeno zastupanog samo ako on ugovor naknadno odobri.
(2) Strana sa kojom je ugovor zaključen može zahtijevati od neovlašćeno
zastupanog da se u primjerenom roku izjasni da li ugovor odobrava.
(3) Ako neovlašćeno zastupani ni u ostavljenom roku ugovor ne odobri, smatra se
da ugovor nije ni zaključen.
(4) U tom slučaju, strana sa kojom je ugovor zaključen može od lica koje je kao
punomoćnik bez ovlašćenja zaključilo ugovor tražiti naknadu štete, ako u trenutku
zaključenja ugovora nije znala niti je morala znati da to lice nije imalo ovlašćenje za
zaključenje ugovora.
II. PUNOMOĆJE
Davanje punomoćja
Član 85
(1) Punomoćje je ovlašćenje za zastupanje koje vlastodavac pravnim poslom daje
punomoćniku.
(2) Postojanje i obim punomoćja su nezavisni od pravnog odnosa na čijoj je podlozi
punomoćje dato.
(3) Punomoćnik može biti i pravno lice.
Posebna forma punomoćja
Član 86
Forma propisana zakonom za neki ugovor ili koji drugi pravni posao važi i za
punomoćje za zaključenje tog ugovora, odnosno za preduzimanje tog posla.
Obim ovlašćenja
Član 87
(1) Punomoćnik može preduzimati samo one pravne poslove za čije je
preduzimanje ovlašćen.
(2) Punomoćnik kome je dato opšte punomoćje može preduzimati samo pravne
poslove koji spadaju u redovno poslovanje.
(3) Posao koji ne spada u redovno poslovanje može punomoćnik preduzeti samo
ako je posebno ovlašćen za preduzimanje tog posla, odnosno vrste poslova među koje
on spada.
(4) Punomoćnik ne može bez posebnog ovlašćenja za svaki pojedini slučaj preuzeti
mjeničnu obavezu, zaključiti ugovor o jemstvu, o poravnanju, o izbranom sudu, kao
ni odreći se nekog prava bez naknade.
Opozivanje i sužavanje punomoćja
Član 88
(1) Vlastodavac može po svojoj volji suziti ili opozvati punomoćje, čak i ako se
ugovorom odrekao tog prava.
(2) Opozivanje i sužavanje svakog punomoćja može se učiniti izjavom bez posebne
forme.
(3) Ako je opozivanjem ili sužavanjem punomoćja povrijeđen ugovor o nalogu, ili
ugovor o djelu, ili neki drugi ugovor, punomoćnik ima pravo na naknadu time nastale
štete.
Dejstvo prestanka i sužavanja punomoćja prema trećim licima
Član 89
(1) Opozivanje punomoćja kao i njegovo sužavanje nema dejstvo prema trećem
licu koje je zaključilo ugovor sa punomoćnikom, ili obavilo drugi pravni posao, a nije
znalo niti je moralo znati da je punomoćje opozvano, odnosno suženo.
(2) U tom slučaju, vlastodavac ima pravo da zahtijeva od punomoćnika naknadu
štete koju bi zbog toga pretrpio, izuzev kad punomoćnik nije znao ni morao znati za
opozivanje, odnosno za sužavanje punomoćja.
(3) Odredbe st. 1 i 2 ovog člana primjenjuju se i u ostalim slučajevima prestanka
punomoćja.
Drugi slučajevi prestanka punomoćja
Član 90
(1) Punomoćje prestaje prestankom pravnog lica kao punomoćnika, ako zakonom
nije drukčije određeno.
(2) Punomoćje prestaje smrću punomoćnika.
(3) Punomoćje prestaje prestankom pravnog lica, odnosno smrću lica koje ga je
dalo, osim ako se započeti posao ne može prekinuti bez štete po pravne sljedbenike ili
ako punomoćje važi i za slučaj smrti davaoca, bilo po njegovoj volji, bilo s obzirom
na prirodu posla.
III. POSLOVNO PUNOMOĆJE
Davanje punomoćja i njegova sadržina
Član 91
(1) Poslovno punomoćje može dati, u granicama zakona, privredno društvo,
odnosno drugo pravno lice, i njime ovlastiti punomoćnika da zaključuje ugovore i
obavlja ostale poslove koji su uobičajeni u vršenju njihove poslovne djelatnosti.
(2) Poslovni punomoćnik ne može otuđiti ili opteretiti nepokretnosti, preuzeti
mjenične obaveze ili obaveze jemstva, uzeti zajam i voditi spor, ako nije dobio
posebno punomoćje za svaki takav posao.
(3) Poslovno punomoćje može biti ograničeno na određenu vrstu poslova, ili na
određene poslove, ali ova ograničenja imaju dejstvo prema trećem samo ako je za njih
znao ili morao znati.
Poslovno punomoćje preduzetnika
Član 92
(1) Odredbe o poslovnom punomoćju shodno se primjenjuju na poslovno
punomoćje preduzetnika.
(2) Poslovno punomoćje ne prestaje smrću preduzetnika, kao ni kad on bude lišen
poslovne sposobnosti.A